U novije vrijeme često se govori o pravilnom motoričkom razvoju beba i djece, a za to postoji dobar razlog. Odnosno više njih. Istina je da dok smo mi bili mali nije se tolika pažnja posvećivala ovoj temi ili je fokus bio na sasvim različitoj perspektivi: roditeljskoj. Tako su u modu ušla razna pomagala koja su roditeljima olakšavala život s bebom, a mnoga su se do danas zadržala – vrtići, ogradice, ležaljke, hranilice, hodalice… Bebe su se posjedale kako bi jele puno ranije, puzale manje i prohodavale uz ruku čim bi bile spremne osoviti se na noge. Mnogi će danas reći – i što nam fali? I tu nastupa ALI. Premda se tada pretjerano interveniralo u motorički razvoj, djeca su nakon prohodavanja imala barem desetljeće da nadoknade propuste. Igrala su se svakodnevno vani, trčala, penjala se, preskakivala, provlačila se gdje god su stigla, sve dok ih nisu zaokupili neki drugi, pubertetski interesi. Današnja djeca nažalost nemaju prilike dovoljno, kvalitetno i učestalo kompenzirati propuste iz ranog djetinjstva, stoga je više nego ikada prije važno kakve će temelje steći. A to su temelji fizikalnog zdravlja, ali i temelji snalažljivosti i kreativnosti. Jer svaki pokret je istraživački pothvat čiji razvoj uključuje kognitivno rješavanje problema. Stoga kada govorimo o razvoju beba i djece, govorimo u cjelokupnom razvoju, neodvojivosti motoričkog, senzoričkog, kognitivnog, emocionalnog i socijalnog razvoja.
Pravilan motorički razvoj, kao i razvoj svih ostalih područja, ima linearan i univerzalan tijek te predstavlja tipičan obrazac razvoja čovjeka. Naravno, ovisno o individualnim karakteristikama i tempu svojstvenom svakom djetetu ponaosob, taj tijek može varirati kako brzinom tako i nekim specifičnostima (brži prolazak kroz fazu, duže zadržavanje u fazi, neke razlike u obrascima pokreta, kompenzacijske kretnje itd.). No ono što je danas osobito važno osvijestiti jest utjecaj uvjeta u kojima dijete odrasta na njegov cjeokupni razvoj. Kada je riječ o motoričkom i senzoričkom razvoju, tada govorimo o uvjetima stanovanja, navikama obitelji i stilu života, osvještenosti roditelja o pitanjima dječjeg razvoja i mogućnostima koje mu kreiraju za svakodnevno kretanje i istraživanje.
Optimalan razvoj zdravog djeteta ne zahtjeva dodatno vježbanje, već uvjete u kojima ono može samo isprobavati i uvježbavati sve pokrete kroz igru, vođeno znatiželjom, otkrivajući svoje sposobnosti i učeći o svome tijelu, umu, osjetilima, emocijama i svijetu oko sebe. Za takav razvoj je važna naša spremnost da pripremimo prostor za bebino slobodno kretanje, da ga obogatimo poticajnim i za dob primjerenim podražajima, te da dijete ne sputavamo već ga ohrabrujemo i budemo mu emocionalna podrška. Nesputan razvoj predstavlja optimalan razvoj bebinog potencijala, a kao i njegovo praćenje ne zahtijeva savršene uvjete, već uvjete prilgođene bebi i nešto više našeg strpljenja.
Naša žurba i nestrpljivost da beba dosegne iduću prekretnicu ili pretjerano korištenje pomagala u kojima je beba pasivni promatrač umjesto aktivni istraživač, dovode do preskakanja faza u motoričkom razvoju ili njegovog usporavanja. Kako smo na početku rekli, šteta koja nastaje nije samo na razini pokreta, već i na razini iskustva pokušaja i pogrešaka, rješavanja problema, otkrivanja nečeg novog, doživljavanja uspjeha, zadovoljstva i motivacije za samostalno djelovanje. Stoga je argument da ne trebaju svi postati vrhunski sportaši promašen, jer motorički razvoj nije mjerilo budućeg interesa niti uspjeha u sportu, već preduvjet optimalnog senzoričkog, kognitivnog i emocionalnog razvoja potencijala pojedine osobe.
Osvještavanje naše roditeljske uloge u stvaranju uvjeta za razvoj djetetovih punih potencijala je prvi korak. Drugi je prihvaćanje djetetove individualnosti, praćenje djetetovog napretka umjesto uspoređivanja s napretkom drugog djeteta. Treći je upoznavanje temperamenta, osobnosti i mogućnosti vlastitog djeteta. Četvrti je promatranje nesputanog razvoja uz prepoznavanje njegovih specifičnosti i eventualne potrebe za našim uključivanjem ili stručnom intervencijom. Peti je razumijevaje naše nesavršenosti, kao i nesavršenosti našeg djeteta.
Najveće razvojne zamke danas se kriju u stilu života koji nije prilagođen bebama, djeci niti obiteljima, a pritom nudi mnoštvo ometajućih faktora (poput primjerice ekrana). Ne možemo promijeniti vrijeme u kojem živimo, ali znajući to možemo osigurati našoj djeci bolji start.
U mnoštvu informacija kojima smo danas izloženi nije lako pronaći one prave, doista korisne. Često nam se čini nemoguće udovoljiti svim zahtjevima postavljenima sa svih strana. No kada doista razumijemo dječji razvoj, tada svi dijelovi priče sjedaju na svoje mjesto i ona postaje puno jasnija, jednostavnija i smislenija. baš kao i naš odnos s djetetom. Jer najveći i najvažniji dio razvoja događa se upravo tu – kroz naš odnos. Njega ne čine tablice, savjeti niti igračke, već naš razum, osjećaji i povezivanje. Kroz desetljeća drugačijih prioriteta, izgubili smo doticaj sa samima sobom, svojom intuicijom i prirodnim potrebama. Nastojanje da vratimo fokus na njih često nam se čini isuviše zahtjevno, osobito ako krenemo putem metoda i tehnika umjesto od samog početka – putem razumijevanja.
Razumijevanje ne znači samo razumijevanje bebinih, djetetovih potreba i razvoja, već i razumijevanje i prihvaćanje sebe, uvažavanje sebe i svog djeteta bez uspoređivanja, prepoznavanje svojih i djetetovih signala i potreba, svojih vrijednosti i uvjerenja – više ili manje korisnih. Put prema tom razumijevanju započinje učenjem o nama – o čovjekovom razvoju i potrebama koji započinju rođenjem, a odgovori na njih formiraju se kroz djetinjstvo odnosno uvjete i odnose u kojima smo odrastali. Učenjem o dječjem razvoju uvijek učimo istovremeno vidjeti, čuti, upoznavati, prepoznavati sebe i drugo biće kako bismo mogli graditi bolji odnos uvažavajući naše različitosti.
Teškoće i izazovi s kojima se roditelji susreću su gotovo univerzalni kao i dječji razvoj, no uzroci i rješenja nisu uvijek isti kao što niti mi nismo isti. Svaki savjet ima svoju primjenu za neke probleme kod nekih osoba. Da bismo iz mnoštva savjeta s kojima se susrećemo dobili najviše za sebe i svoje dijete, važno je procijeniti kako smo razumjeli savjet (informaciju), procijeniti koliko je slučaj na koji se odnosi doista sličan našoj situaciji, našim osobnostima i vrijednostima, preispitati je li u skladu s načelom povezivanja – stvaranja stabilnog odnos sigurnosti i povjerenja, je li u skladu sa spoznajama o razvoju, je li korist veća od štete (pomaže li rješavanju problema i posljedično napretku u drugim područjima). Ukoliko se odlučimo probati primijeniti neki savjet, tada je važno učiniti to s razumijevanjem – osvješteno i uz uvažavanje različitosti, a ne pukim izvođenjem metode / tehnike.
Želiš li bolje razumjeti svoju bebu i učiti o dječjem razvoju?