Sve se mijenja, samo škole ne. Veliki sustavi sporo se prilagođavaju i nevoljsko mijenjaju, nauštrb djece, roditelja i samih učitelja i nastavnika. Sraz između starog i novog svijeta uzrokuje sve veći pritisak na sve dionike obrazovnog procesa, a najviše se prelama na djeci. Zaboravljamo da škola treba biti radosno mjesto, a ne mjesto straha i prisile. Mjesto učenja, za što je potrebna motivacija koja proizlazi iz dobrog osjećaja. A on proizlazi prvenstveno iz dobrih odnosa – djece i nastavnika, nastavnika i roditelja, roditelja i djece.
Škole se ograđuju od odgovornosti za dobrobit djece, no neminovno uzrokuju promjene u odnosima djece i roditelja, a doda li se tome i vrijeme u danu i broj godina provedenih u školi, jasno je da su škole važna mjesta odrastanja i osobnog razvoja pojedinaca.
Predavanje inspirirano neadekvatnim odgovorom školskog sustava na krizu uzrokovanju pandemijom donosi osvrt na naše školstvo iz perpektive učiteljice Dragane Pavičić, voditeljice Kluba učenja Education Lab Split.
“Tijekom svog školovanja škola mi nije bilo omiljeno mjesto. Ozračje i mišljenje u školi i oko nje koje je vladalo- učenici moraju raditi što im se kaže, bez razmišljanja, bez pogovora, praktički bez prava izražavanja mišljenja,… nije bilo nešto što bi nekoga moglo usrećiti. Netko je pametno rekao: ‘Prve dvije godine dječjeg života, učiš ih hodati i pričati, a zatim im sljedećih 16 godina govoriš da sjede i šute.’ Tako da sam tek kad sam završila osnovnu, srednju školu i fakultet, počela raditi i razmišljati- gdje je dijete u cijeloj toj priči.”
“…najvažnija spoznaja bila je ta da se kao učiteljica stalno trebam mijenjati, ali i živjeti sa svojim učenicima, zajedno rasti i učiti, a iznad svega slušati djecu, odgovarati na njihove potrebe, želje, interese. Jer naposljetku, mi smo tu radi njih, ne oni radi nas!”
Predavanje je održano u sklopu konferencije Razvoj, zdravlje i odrastanje u vrijeme krize Centra za roditelje Klubko održane u ožujku 2021. godine. Hvala Dragani na predavanju! ❤️