Statistički pokazatelji, a osobito otvoreni odgovori koje smo prikupili istraživanjem provedenim 2018. godine kao dio pripreme za otvaranje Centra za roditelje Klubko, ukazali su na sasvim drugačiju sliku majčinstva od one koja se u javnosti ističe. Stoga smo odlučile progovoriti o stvarnim osjećajima, konfliktima i potrebama mama na porodiljnom, kao i o promjenama koje partneri proživljavaju u tom turbulentnom razdoblju kada postaju roditelji i obitelj.
A te promjene ne događaju se nekome drugom, već svima – bez obzira na to koliko su željeli i iščekivali dijete i koliko stabilnu vezu su imali prije dolaska bebe. Naravno da kvaliteta odnosa prije bebe utječe na šanse za uspješno nošenje s promjenom i rješavanje svih poteškoća s kojima će se par susresti. Ali važno je otvoreno reći da će se s njima susresti.
U toj jednoj godini nekadašnji romantični suputnici postaju mala manufaktura, ekonomat, servis za čišćenje, stručnjaci za razvoj i odgoj djece, kuhari zdravih obroka, voditelji igraonice, njegovatelji, doktori, te ako imaju sreće, znanja i volje – partneri i prijatelji. Uz sve to uspijevaju noćima ne spavati, pa je sasvim razumljivo zašto će neki seks radije zamijeniti odmorom na kauču, kad napokon na njega legnu. I sasvim je razumljivo da toliko promjena u toliko malo vremena donosi brojna previranja, ambivalentne osjećaje i brojne izazove. I sasvim je razumljivo da razgovor o teškim trenucima, gubitcima i osjećajima ne isključuje i ne umanjuje ljepotu, radost, sve prekrasne osjećaje i trenutke koje roditeljstvo donosi, a nekima i novi smisao života.
To samo znači da ne bismo trebali o roditeljstvu i majčinstvu razgovarati u kontekstu isključivosti ili – ili, već uključiti razum, sve osjećaje, toleranciju i biti blaži prema sebi i drugima. Jer roditeljstvo i majčinstvo su od prvog dana i zauvijek i – i – i prekrasni i teški istovremeno.
Gubitak kontrole i izbora u raspolaganju vremenom, nemogućnost adekvatne brige o sebi i svojim potrebama, promjena fokusa s partnera na dijete, česti savjeti i opaske koji nam umjesto podrške govore o nerazumijevanju okoline, promijenjena slika o svom izgledu, ponekad težak i dugotrajan oporavak nakon poroda, nevoljkost za seksualne odnose i osjećaj usamljenosti a ponekad i žalovanje za izgubljenim dotadašnjim načinom života – sve je to realnost prve godine s bebom koja nekoga pogađa više a nekoga manje.
Ta realnost zbiva se paralelno s upoznavanjem, navikavanjem, zbližavanjem s bebom. Paralelno sa shvaćanjem za što smo sve sposobne i koliko je naše tijelo snažno. Paralelno s promjenom životnih vrijednosti i prioriteta. I na kraju paralelno i s promjenom želja i potreba, koja će nas sve više približiti našoj novoj ulozi i pomiriti nas s njom.
Neke mame ljubav osjete instantno, nekima je potrebno vrijeme. I to je u redu. Neke mame nisu tužne, neke su jako tužne. I to je u redu. Neke mame imaju seksualni život vrlo brzo nakon poroda, neke nemaju još dugo. I to je u redu. Neke mame se žele uređivati dok su na porodiljnom, neke ne. I to je u redu. Neke bebe dopuštaju mamama odmaranje, neke ne. I to je u redu, bebama. Neki tate od prvog dana sjaje u novoj ulozi, nekima treba vremena. I to je u redu. Neke mame se više ne žele vratiti na posao, neke jedva čekaju da se vrate. I to je u redu. Neki stari prijatelji ostanu s nama, neke nove pronađemo putem. I to je u redu. Neke mame i tate lako prođu tranziciju u obitelj, nekima je potrebna pomoć. I to je u redu.
Tuga, strah, usamljenost dio su šarenog spektra osjećaja čestih u prvoj godini s bebom. Promjena koja se dogodila u našem životu je nagla i intenzivna, stoga je apsolutno u redu osjećati sve što osjećamo.
Mama kojoj je više lijepo nego teško treba razumijevanje i podršku u trenucima kada joj je teško.
Mama kojoj je više teško nego lijepo ne treba osudu već razumijevanje, podršku i sustavnu pomoć, a ona izostaje.
Skrb o novim majkama u našem sustavu ne postoji, sva skrb svodi se na obavezan ginekološki pregled nakon poroda. I zato većina mama šuti o svemu što osobno i kao obitelj prolaze po dolasku prvog djeteta. Šutnja stvara šutnju i tako nastaju tabui vezani uz majčinstvo i roditeljstvo.
Mi mame smo te koje mogu učiniti razliku: ne posramljivati druge mame zbog njihovih izbora, ne osuđivati druge, ne biti isključive, ne širiti samo jednu sliku majčinstva, ne sramiti se svoga tijela, svojih osjećaja, svojih nedoumica i nesigurnosti, mi smo te koje možemo promijeniti nerealnu sliku majčinstva, jer ono nije uvijek ružičasto, a mame nisu savršene.
Neke obitelji se osim sa životnom promjenom u isto vrijeme suoče i s dijagnozom djeteta. U njihovom životu umjesto vremena za navikavanje nastaje vrijeme za preglede, zahvate, terapije, pomiješano s još intenzivnijim strahom i tugom. U našem sustavu ne postoji skrb o njima, a drugim roditeljima postanu nevidljivi jer ih prilike odvoje od njih, pa je i realna usamljenost veća.
Prema rezultatima našeg istraživanja, petina roditelja sama riješi svoj problem, dio problema se s odrastanjem djeteta riješi samo od sebe, jedna petina aktivno potraži vanjsku pomoć (stručno osoblje, radionice, forumi), ali čak oko trećine roditelja ne uspijeva riješiti problem.
Stoga obilježavanje Tjedna psihologije u Hrvatskoj završavamo porukom: kada je vanjska pomoć zaista potrebna, ne sramite se potražiti je.
Majčinstvo nije samo rozo, zato gradimo mjesto i vrijeme za sve boje majčinstva.
#svalicaroditeljstva
*Online istraživanje pokretačica Centra za roditelje Klubko, provedeno na proljeće 2018. o potrebama roditelja i problemima s kojima se susreću.
MisliOna