Škola u krizi: što je djeci potrebno? – predavanje za roditelje i stručnjake

Globalna kriza, potresi, maske, ograničeni socijalni kontakti – svjedoci smo promjena o kojima nismo ni sanjali. Dok se nastojimo što brže i bolje prilagoditi tim novonastalim prilikama, pokušavamo živjeti s jakim osjećajem straha i neizvjesnosti.

Novo vrijeme i promjene stavljaju posebno veliki pritisak na roditelje. Sa sve većim zahtjevima škole i svakodnevnim problemima, teško se snalaze. Baš kao i odgojno-obrazovne ustanove. Budući da nije sklona promjenama, škola i dalje nastavlja funkcionirati s istim obrascima i načinima bez adekvatne prilagodbe djeci i onome što im je uistinu sada potrebno.

Napore roditelja, odgojno-obrazovnih ustanova i društva treba usmjeriti upravo prema djeci kako bismo im što više olakšali školovanje i priuštiti im što bezbrižnije djetinjstvo.

Na predavanju ćemo govoriti o tome koja je uloga odraslih – roditelja, učitelja i nastavnika, te kako komunicirati s djecom i pomoći im da se suoče sa svojim osjećajima i bolje funkcioniraju u trenutnim okolnostima.

Predavačica je Dragana Pavičić, dipl. učiteljica. Dragana je nakon 14 godina rada u školi i brojnih održanih predavanja i radionica za učitelje i roditelje, pokrenula Klub učenja Education Lab kroz koji nastavlja s edukativnim djelovanjem prema stručnjacima i s podrškom roditeljima. Želja joj je utjecati na osnaživanje i razvijanje, a ponajprije mijenjanja ustaljene učiteljske prakse kao i davanje potpore uz poštivanje potreba suvremenih roditelja na njihovom zahtjevnom i odgovornom putu roditeljstva. Vodi Malu školu hrvatskog jezika za djecu stranaca u Splitu. Do sada je objavila više stručnih radova i održala više izlaganja i radionica na stručnim skupovima i međunarodnim konferencijama. Od nedavno piše blog.

“Tijekom svog školovanja škola mi nije bilo omiljeno mjesto. Ozračje i mišljenje u školi i oko nje koje je vladalo- učenici moraju raditi što im se kaže, bez razmišljanja, bez pogovora, praktički bez prava izražavanja mišljenja,… nije bilo nešto što bi nekoga moglo usrećiti. Netko je pametno rekao: ‘Prve dvije godine dječjeg života, učiš ih hodati i pričati, a zatim im sljedećih 16 godina govoriš da sjede i šute.’ Tako da sam tek kad sam završila osnovnu, srednju školu i fakultet, počela raditi i razmišljati- gdje je dijete u cijeloj toj priči.”

“…najvažnija spoznaja bila je ta da se kao učiteljica stalno trebam mijenjati, ali i živjeti sa svojim učenicima, zajedno rasti i učiti, a iznad svega slušati djecu, odgovarati na njihove potrebe, želje, interese. Jer naposljetku, mi smo tu radi njih, ne oni radi nas!”

Za više informacija pogledaj prijavu.

Prijave na predavanja

Raspored konferencije

Zaprati Klubko i prati konferenciju!