BLOG: Porod – ono kad treba zamišljati pozitivno i biti spreman na neočekivano

Strah u trudnoći

Trudnoću, uz pretpostavku da je željena i bez većih komplikacija ili strahova uzrokovanih prethodnim negativnim iskustvima, većina žena proživljava u ružičastim i rozim tonovima. A kako se bliži porod, pogotovo prvi, ili ako su prethodne trudnoće i porodi protekli s manjim ili većim problemima, očekivano je da će uz ružičaste tonove javiti i oni tamniji koje nam donosi strah – strah od bolova, zdravstvenih poteškoća, komplikacija…

U doba pandemije, strahovi su pojačani i brine nas još mnogo toga, poput straha od samoće na porodu radi zabranjene pratnje ili straha od zaraze sebe i bebe. Pritom sama neizvjesnost od toga kako će se porod odvijati pojačava strah, bojimo se jer ne možemo predvidjeti kako će se sve odvijati, ne možemo zamisliti iskustvo poroda koje je toliko posebno, drugačije od svega što smo do sada proživjele, a istovremeno obavijeno zastrašujućim iskazanjima koje se prenose s generacije na generaciju i s prijateljice na prijateljicu.

Ako sam nešto naučila iz svog iskustva prvog poroda, onda je to da treba biti spreman na nepredvidivost, da je to dio priče i čim prije ju prihvatimo, lakše ćemo se nositi s njom. Potpuno uredna trudnoća može dovesti do neplaniranih obrata, a svi planovi moraju uključivati veliku dozu fleksibilnosti.

Poučena tim iskustvom na svoj drugi porod nisam se previše obazirala – u prvoj trudnoći puno sam čitala, pohađala tečajeve, učila relaksacijske tehnike, da sam krenula od pretpostavke da ću sve to moći opet vratiti u sjećanje kada će biti potrebno. Čvrsto sam odlučila da ne želim ništa planirati – jer je neizvjesno kako ću ovaj put roditi, i što god bude da bude – spremna sam koliko god mogu biti.

Odlučila sam prihvatiti neizvjesnost i ne prepustiti se strahu. Niti sam osjećala strah, no moguće je i da ga nisam stigla osvijestiti, jer je trudnoća išla svojim urednim tijekom a ja sam se bavila drugim stvarima, među ostalim i svojom prvom bebom koja više nije beba, no i dalje crpi snagu i traži pažnju 😊 Uostalom, znala sam kako neću biti sama, suprug će biti sa mnom i izgurati sve što treba.

A onda je došla korona. Sve se okrenulo naglavačke, i opet se pokazalo da je nepredvidivost jedina konstanta. Izmigoljio je i potisnuti strah. Bez mogućnosti pratnje na porodu, s novim pitanjima vezanim uz novu bolest, stresovima poput potresa, primoranosti da zatvorim vrata poslu kojeg sam gradila barem zadnjih godinu dana. I s teškoćama suočavanja sa strahom, jer sam postala svjesna kako se nisam do kraja suočila s prethodnim porodom.

Umjesto da jutra na rodiljnom dopustu imam za sebe, da budem ona tipična trudnica ružičastih tonova koja se odmara, pegla male bodije i sanja o bebi – te se posveti i suočavanju sa svojim strahom – ostala sam zatočena doma s bebom koja više nije beba i koja svoju energiju umjesto na vrtićku igru i svoje vršnjake preusmjerava isključivo na mene.

Zato je sada, u 37. tjednu trudnoće, krajnje vrijeme za suočavanje sa strahovima! Bez obzira na tome kojoj teoriji i psihoterapijskoj praksi naginju, psiholozi i drugi stručnjaci slažu se u jednome: strah ne možemo pobijediti bez da ga prvo prigrlimo i suočimo se s njim.

Krenuvši od sebe, istražit ću i predložiti razne strategije suočavanja sa strahom. Predlažem da se na njih ne gleda kao na definitivnu listu, već uzme kao polazišna točka za vlastitu situaciju: svaka trudnica će odlučiti koje strategije se više ili manje uklapaju u njezine strahove, iskustva, preferencije osobnost. Npr., neka od vas možda već zna da joj odgovaraju meditativne tehnike i koristi ih u svakodnevnom životu, u tom slučaju će jako dobro moći iskoristiti i istražiti relaksacijske tehnike opuštanja na porodu, dok će ih druge tek isprobati i u tom procesu vidjeti u kojoj mjeri im odgovaraju.

Neke strategije su ključne i nezaobilazne: znanje i priprema su najvažniji. Dobra vijest je da je čak i sada, kada su ukinuti trudnički tečajevi, moguće doći do kvalitetnih online tečajeva, SOS telefonskih linija, online grupa podrške ili pouzdanih članaka na temelju kojih se možemo pripremiti i učiti.

Znanje, znanje. Pod pretpostavkom da imamo informacije iz provjerenih izvora, one nam mogu pomoći zamisliti si kako će izgledati situacija u kojoj ćemo se naći što jako olakšava konačno suočavanje s njom. Znanjem možemo bolje razabrati koji su strahovi neopravdani ili malo vjerojatni i samim time smo bliže da ih zauvijek odbacimo. Oboružani činjenicama, znamo što učiniti i kako se postaviti prema onome čega se bojimo – bilo da se radi o boli uslijed trudova, neljubaznom osoblju, intervencijama pri porodu i dr.

Jedino s kvalitetnim informacijama možemo i napraviti plan poroda, koji nam pomaže osvijestiti što želimo i što  ne želimo. Plan poroda pomaže i u komunikaciji s osobljem, koja postaje važnija nego ikada kada ne postoji mogućnost pratnje na porodu koja bi nas u tome mogla podržati ili zamijeniti.

Priprema za porod. Onauključuje i učenje tehnika opuštanja. Vaginalni porod protekne lakše, brže, i s manje bolova ako smo opušteni, koliko god to možemo biti.  Hoćemo li vježbati disanje, vizualizacije, samohipnozu, ovisi najviše o nama samima i što nam odgovara. Preporučujem isprobati razne tehnike i raspitati se među stručnjacima koji ih nude.

Čak i da tehnike ne savladamo u potpunosti ili one na samom porodu ne pomognu u očekivanoj mjeri, bavljenje njima u mjesecima i tjednima koji prethode ima i drugu važnu funkciju – pomaže da se posvetimo samo sebi i stvorimo vrijeme za sebe. Pod izlikom da se bavimo svojom nerođenom bebom i pripremom za porod, mi se povlačimo u sobu i (pokušavamo) zaboraviti na pospremanje, posao, ukućane koji nam vjerojatno već idu na živce u korona izolaciji 😊

No uza svu pripremu i znanje, samo mali podsjetnik na to da je važno ostati fleksibilan. Kod poroda moramo znati što nas očekuje, ali i biti spremne na neočekivano!

Promjena perspektive. Kada ne možemo mijenjati vanjske okolnosti, možemo pokušati promijeniti način na koji razmišljamo o njima. Usmjeravanje misli može biti izrazito snažno i utjecati na sve druge procese – naše ponašanje i fiziološke procese, među ostalim osjećaj straha. Promjena perspektive nije lagana za izvesti, no i mali pomaci pomažu. Evo nekih ideja:

• Vezano uz pratnju na porodu:
  • Nismo sasvim same za vrijeme poroda. Porod rijetko krene iznenada, te se dio poroda može, pa i preporučuje odraditi od kuće umjesto da žurimo u bolnicu. Znači da si do tog momenta možemo osigurati podršku koja nam odgovara!
  • Ako sam nešto naučila iz pripremnih tečajeva, onda je to da se na (vaginalnom) porodu ionako najviše oslanjamo na sebe. Treba nam tišina, privatnost, unutarnji mir i opušteno stanje uma kako bi što lakše prebrodile porod. To ionako moramo odraditi same pa – tješim se – možemo i bez pratnje!
• Dok se cijeli svijet mijenja i stoji naglavačke uslijed jedne sitne čestice virusa, mi imamo naš mali, ružičasti svijet u kojem nas očekuje jedna od najvećih, najznačajnijih i najljepših životnih promjena: rađanje bebe i rađanje mame 😊
• Vizualizacija poroda, zamišljanje pozitivnih scenarija – u kojem smo snažne, dočekujemo svoju bebu, zamišljamo prvi susret s njom, prvi kontakt i maženje- smiruje i osnažuje. Prilikom poroda, uvijek se možemo vratiti našim pozitivnim mislima koje smo izgradile u ovoj fazi.
• Partner koji radi od doma će biti od velike koristi jednom kad dođe beba, pa može uskočiti usred dana, ili bar pomoći s osjećajem da nismo same. Time je i povezivanje tate s bebom olakšano 😊

Prilikom usmjeravanja pozitivnih misli, važno je i osigurati način kako da dođemo do pouzdanih i provjerenih informacija, a izbjegnemo bombardiranje s pretjerano negativnim vijestima koje nas samo uznemiravaju, poput izvještavanja o oboljeloj djeci i beba uslijed pandemije. Zato je preporuka većine stručnjaka ne otvarati TV i portale svaki čas i odrediti si maksimalno jedno do dva razdoblja u danu za praćenje vijesti.

Odvlačenje pažnje. Koliko god je važno usmjeriti energiju na ono što nam slijedi te oboružati se znanjem i pripremati se, u situacijama straha, neizvjesnosti i izvanrednih traumatskih događaja, odvlačenje pažnje je prekrasna strategija! Iz tog razloga možemo na društvenim mrežama čitati o raznim projektima koje ljudi sada izvode u svojim domovima ili čuti susjede kako bruse stari namještaj.

Za nas trudnice, priroda se ionako pobrinula za to da se pozabavimo stvarima koje odvlače pažnju s vanjskog svijeta s procesom zvanim gniježđenje. Imamo potrebu spremati kuću, šarafiti novu komodu, na najuredniji način i debelo prije vremena složiti torbu za rodilište… Ja sam to shvatila kao vrijeme za sebe, kao način na koji se smirujem i preuzimam kontrolu. To radim sama, bez ukućana i to je ujedno jedino vrijeme u kojem se stignem povezati s bebicom 😊

Drage trudnice – pozivam vas da izmijenite ovu listu, produžite je, prilagodite sebi i izvučete najbolje što možete u ovo čudno i nesretno doba korone. Sretno!