BLOG: Majčinstvo i osjećaji

Majčinstvo je satkano od visina i dubina koje nismo poznavale prije, osjećaja koji nas dižu do neba i spuštaju u ponore, ponekad u isto vrijeme.

Ne pričamo o lošim danima i teškim trenucima jer mislimo da dobri ne postoje. O njima pričamo zato što znamo da kada gledamo i slušamo samo lijepe (tuđe) trenutke lako padamo u zamku sumnje u sebe i svoje loše dane ili trenutke koje svatko ima, a o kojima se manje govori i manje ih se vidi.

Naravno da nisu svi trenuci i dani teški, već je otvoreno govoriti o njima i čuti tuđe iskustvo važno jer nam pomaže da suosjećamo same sa sobom, budemo podrška same sebi, imamo razumijevanja za sebe pa time i za druge (mame) znajući da je normalno imati loše dane i trenutke, kao i sve misli i osjećaje koje idu s njim.

Ne postoje negativni osjećaji. To je pogrešna fraza koja zapravo govori o neugodnim osjećajima. Jer svi su osjećaji normalni, prirođeni i imaju svoju ulogu da nam signaliziraju naša stanja, potrebe, opasnosti koje nam prijete  pomažući nam u tumačenju zbivanja u nama i oko nas. Stoga možemo reći da je uloga svih osjećaja pozitivna, ali da nisu svi osjećaji ugodni – kao što nije sve što nam se zbiva dobro za nas.

Zanemariti neugodne osjećaje koji nam javljaju da nešto nije dobro, je negativno. Trend pretjeranog pozitivizma i nametanja konstantne sreće, zadovoljstva i euforije kao kontinuirano normalnog stanja, štetan je za emocionalno zdravlje ljudi. Ti osjećaji nisu tipični u svakodnevnom funkcioniranju i ne predstavljaju neutralno, “normalno” stanje, već su drugi pol i druga krajnost s našeg emotivnog spektra i predstavljaju vrlo ugodna osjećaje vezane uz vrlo ugodna iskustva.

U javnom prostoru, ali i u privatnom životu, ne nedostaje prostora za iskazivanje takvih iskustava (poslovnih uspjeha, druženja, aktivnosti, lijepih obiteljskih trenutaka…) i osjećaja (sreće, zadovoljstva, veselja, blaženstva, radosti, ispunjenosti…), no u kulturi lijepoga i sretnoga gubi se prostor za sve ono drugo što čini drugu polovicu našeg bića i naše svakodnevice  – manje ugodna iskustva i manje ugodne osjećaje. Zato je važno pričati o lošim danima i trenucima, da ne zaboravimo dozvoliti si ih i ne posumnjamo u sebe dok sasvim normalno i zdravo osjećamo cijeli spektar emocija.

Potiskivanje emocija uvijek produbljuje problem, iskazivanje emocija na konstruktivan način vodi rješavanju problema. Ponekad niti nije potrebno rješavanje, već samim time što otpustimo osjećaje i misli koje nas muče, rješenje se nametne samo.

Znate da smijete biti biti sretne, blažene, ispunjene, pa i euforične sa svojom bebom. Važno je da znate da smijete biti i tužne, zabrinute, razočarane… nastavi niz.

MisliOna

#mamenisusame

“